IVAN ZAK
Glazba je ono što volim...

 Na početku ovoga posta, prvo bi želio pozdraviti sve one koji ga čitaju, one koji posjećuju ovu odličnu stranicu i naravno one koji vole folk muziku.Također želim zahvaliti svima onima koji pojećuju moj klub“ Lampaši“ i  koji su pomogli da oni postanu  ovo što su danas a to je klupsko okupljališe zaljubljenika u folk muziku iz cijele Hrvatske. Sada nakon nezaobilaznih zahvala i pozdrava nešto o meni.
Moram priznati da kada su mi predložili da napišem ovaj post nisam bio siguran kako bi on trebao izgledati. Šta bi ja to trebao napisati, a da Vama bude zanimljivo i da me bolje upoznate.Nešto o mome životu?!
Kada promislim o njemu, o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budučnosti kroz sve se prožima jedno GLAZBA.Koliko god to možda isfurano zvuči, ali glazba je definitivno moj život. To sam shvatio još kao dječak. Onaj osječaj, koji me obuzeo kada sam primio u ruke svoju prvu gitaru s nepunih 7 godina, znao sam da će obilježiti  moj životni put.
Mislim da je toga dana i sve počelo. Učio sam svirati, osnovao svoj prvi bend i onda su počeli nastupi po raznim klubovima. Tada sam shvatio da posao glazbenika i nije tako jednostavan kako se čini kada gledaš sa strane

Umor mi nikada nije bio problem. To se zaboravi kada staneš na stage i kada te preuzme ona euforija  publike koja zavlada tvojim nastupom. Taj osječaj se ne može opisati dok ga ne osjetiš i siguran sam da će se svaki od mojih kolega složiti sa mnom. No jedna stvar me je jako smetala,a to je odnos vlasnika klubova prema svojim izvođačima. Uvijek nas doživljavaju kao niži rang, kao da mi ništa ne vrijedimo. Niti jedan gazda nije shvaćao koliko za klub znači dobar izvođač i da mu upravo on dovodi većinu gostiju, a time i zaradu. Zbog toga sam odlučio da ću ja to promijeniti i biti drugačiji.

 Uzeo sam svoj sadašnji klub i krenuo od samog početka. Sve što sam imao uložio sam u njega i krenuo  ''od nule'' . Nisam imao ništa, osim velike volje. Bilo je teško, ali se isplatilo. Ljudi su prepoznali moj san i zajedno smo doveli Lampaše do ovoga što su danas. Imao sam mnogobrojna gostovanja  najvećih zvijezda i onih koji to tek postaju, ali uvijek sam se trudio biti pošten i dobar domaćin svima. Momentalno pripremam jedan poseban projekt u koji ću se potruditi uključiti najveća imena folk scene i prirediti pravu ''folk reviju''.
Lampaši su danas nešto na što sam ponosan. Imaju svoje povremene i stalne goste, ali gosti su uvijek tu. To je za mene dovoljno da budem zahvalan Bogu i da se potrudim da postanu još bolji.
Što se moje karijere tiče i ona je krenula sama od sebe. Bilo je jako teško, posebno s obzirom da sam ja pop- folk pjevač. Vrata svih televizijskih kuća i radijskih postaja u Hrvatskoj su mi bila zatvorena. Htjeli su mene kao izvođača,  ali nisu htjeli folk muziku, već onu koja je ''prihvatiljiva'' za našu glazbenu scenu. Ja to nisam želio, to nisam bio ja!
Pjevao sam u svom klubu i otuda je sve krenulo. Posjetitelji moga kluba su prepoznali moju glazbu i reklamirali me tražeći moje pjesme na radio Banovini i na internetu. Nakon toga uslijedila je suradnja sa mojom dragom prijateljicom Draganom Mirković i njezinim suprugom, koji su podržali moju pjesmu '' Ili ili '' i time moj rad  emitirajuči je na svojoj televiziji DM SAT.  Nakon toga podržale su me i ostale televizijske kuće poput BN,SVET PLUS , SPECTRUM... I sada je sve lakše.
Suradnja s DM SAT-om traje i dalje. Nedavno sam u njihovoj produkciji snimio dva svoja nova spota za pjesme „Dajem“ i „Kao metak“ , a uskoro gostujem i na snimanju njihove novogodišnje emisije.
To bi pretpostavljam bilo to. Nadam se da ste saznali sve što Vas zanima,da ćete kupovati ili downloadati moje albume. Što od toga dvoje,nije mi važno,važno mi je samo da slušate moju glazbu,da uživate u njoj i da me posjetite u mojim i Vašim Lampašima...